Na ovoj stranici možete
pročitati odgovore na pitanja koja dobivamo putem elektronske pošte.
Pitanje:
Imam u dvorištu 4 ogromna
oraha i srazmjerno tome orahovog lišća. Lišće smo pozubljali i
stavili na jednu hrpu. Svi nam govore da je to lišće štetno i da ga treba
spaliti i pepeo baciti.
Odgovor:
Orah (Juglans regia) je voćna vrsta koja se sadi radi svojih plodova
i kvalitetnog drveta, a pruža i ugodnu sjenu. Lista prilično kasno,
osobito cijepljene sorte, ali isto tako prilično rano ujesen odbacuje
lišće. Ispod velikih stabala oraha nerijetko možemo vidjeti ogoljela
područja bez trave. Uzrok leži u kemikaliji zvanoj hidrojuglon koju orah
aktivno izlučuje iz korijena u tlo, a ima je u manjem udjelu i u ostalim
biljnim dijelovima – kori, grančicama, ovojnici plodova i lišću. U
dodiru sa zrakom ili česticama tla, inače neotrovan hidrojuglon
oksidira se u visokotoksični juglon. Iz otpalog lišća i kore plodova
kiša odnosi juglon u tlo, koji nasreću ne putuje duboko jer je netopiv u
vodi. Juglon djeluje na osjetljive
biljke tako da otežava klijanje, usporava rast ili čak uzrokuje propadanje
osjetljivih vrsta ili sorata. Ovakvo djelovanje jedne biljke da svojim
izlučevinama djeluje štetno na druge biljke nazivamo alelopatija. Osim oraha, juglon nalazimo i kod drugih vrsta,
primjerice blach walnut (izlučuje najviše toksina). Štetno djelovanje
juglona iz lišća možemo spriječiti redovitim skupljanjem prije nego
što kiša ispere toksin u tlo. Otpuštanje otrova iz korijena oraha ne možemo
ukloniti, pa nam preostaje saditi biljke na koje juglon ne djeluje. Inače,
korijen oraha može dosezati i dvadesetak metara od debla pa se do te
udaljenosti može očekivati štetno djelovanje. Treba naglasiti da se juglon
u tlu spontano raspada, a pogotovo brzo propada u tlu bogatom organskom tvari
gdje ga razgrađuju mikroorganizmi.
Sad kad smo objasnili osnove toksičnoga djelovanja
možemo odgovoriti na pitanje o kompostiranju orahova lišća. Proces kompostiranja
odnosno razgradnje biljnih ostataka provode razni mikroorganizmi aerobnim putem
(uz pristup zraka). Svojim djelovanjem oni razgrađuju juglon i njegova se
koncentracija smanjuje. U tlu juglon se razgradi za otprilike dva mjeseca, a u
kompostnoj hrpi za nekoliko tjedana. Ako želite biti potpuno sigurni da u
kompostu više nema juglona, ostavite lišće, koru i grančice oraha na
zasebnoj hrpi da se kompostiraju šest mjeseci. Nakon tog vremena možete takav
kompost koristiti čak i za biljke koje su inače vrlo osjetljive na
juglon. Ukoliko ne vjerujete, posijte sjemenke rajčice u kompost i pratite
nicanje jer je rajčica osobito osjetljiva na prisutnost juglona.
Da zaključimo:
·
svi biljni
dijelovi oraha sadrže veći ili manji udio hidrojuglona iz kojeg nastaje
otrovni juglon
·
juglon se u tlu
relativno brzo inaktivira
·
nema nikakve
opasnosti od orahova lišća ako ga kompostiramo tijekom najmanje dva, a
preporučljivo šest mjeseci
·
ukoliko imate
drobilicu (mulcher), zdrobljenim ostacima od orahovih grančica i kore ne malčirajte
tlo oko osjetljivih biljaka, jer takav biljni materijal nije kompostiran!
·
rast biljaka
ispod oraha možemo pospješiti redovitom gnojidbom kompostom, jer se juglon veže
na čestice organske tvari
·
nakon rušenja
starog stabla oraha, na tom mjestu dvije godine nemojte saditi rajčice i
druge osjetljive biljke jer se juglon otpušta iz korijenja dok ono ne istrune
U nastavku navodimo neke
osjetljive i relativno otporne vrste na juglon. Podatke o otpornim vrstama
treba uzeti s rezervom jer su istraživanja nepotpuna. Vrlo često je pravi
uzrok lošeg napredovanja biljke ispod oraha nedostatak sunca, suho tlo i
nedostatak hraniva.
Vrlo osjetljive vrste: rajčica, krumpir, paprika, patlidžan, jabuke
(Malus sp.), kruška, višnja, kupina, borovnica,
biljke iz porodice Ericaceae, Potentilla spp, bijeli bor, crveni bor,
azalea.
Vrste koje nisu osjetljive: japanski javor, Acer palmatum i njegovi kultivari, Catalpa bignonioides, kanadski judić (Cercis canadensis), kanadska čuga (Tsuga canadensis), breskva, nektarina, trešnja, šljiva.