SAVJETI

Bijeljenje voćaka radi zaštite od pucanja kore

Čuvanje jabuka nakon berbe

 Uzgoj aronije i brusnice

 

Bijeljenje voćaka radi zaštite od pucanja kore

 

            Mnogi uopće ne znaju zašto se debla voćaka premazuju vapnom. Neupućeni misle da se radi o uljepšavanju, pa tako debla premazuju tek u proljeće. Ali pravo vrijeme za obijeliti voćke je upravo sada, u jesen. Debla voćaka premazujemo kako bismo spriječili naglo zagrijavanje pod utjecajem sunčevih zraka. Naime, nakon niskih temperatura, koje uz tlo znaju biti i nekoliko stupnjeva niže nego u meteorološkoj kućici (2 m), jutarnje zrake sunca naglo zagrijavaju deblo. Primjerice, 3. studenoga 2006. se minimalna temperatura zraka na 2 cm visine spustila u Zagrebu na -6ºC, a zatim je uslijedilo sunčano jutro. Nepunih tjedan dana ranije maksimalna temperatura zraka iznosila je 24,6ºC, što nam govori da sokovi još uvijek kolaju provodnim žilama te postoji opasnost od pucanja kore. Zagrijavanjem debla dolazi do širenja dubljih dijelova tkiva, koje ne prati širenje kore te ona puca. Ovu pojavu nazivamo mrazopuc. Na mjestima gdje se kora raspukla naseljavaju se uzročnici truljenja i takve rane teško zacjeljuju. Kako bismo spriječili pojavu mrazopuca, debla i račvište grana treba premazati smjesom svijetle boje što odbija sunčeve zrake, koju ćete napraviti po sljedećoj recepturi:

5 kg gašenog ili hidratiziranog vapna

0,5 kg močivog sumpora

0,5 kg kuhinjske soli

Voda

 

Sastojke je potrebno dobro izmiješati i dodati toliko vode da se dobije žitka smjesa koja se da nanositi četkom ili većim kistom. Prije premazivanja dobro je da smjesa odstoji 24 sata kako bi bolje prianjala na koru. Močivi sumpor uništava štetne gljivice na kori i odbija štetnike. Sol daje ljepljivost smjesi. Preporučujemo korištenje gašenog vapna (prodaje se u plastičnim kantama) jer se smjesa mnogo bolje drži na kori nego ona pripremljena od hidratiziranog vapna (vapno u vrećama). Debla voćaka premažite od zemlje pa sve do iznad račvišta grana. Naime, mjesto gdje grane izlaze iz debla osobito je osjetljivo na mrazopuc. Marelice su posebno osjetljive na pucanje kore pa ukoliko ih ne obijelite značajno smanjujete šanse da opstanu dulji niz godina. Ukoliko na deblima zamijetite pojavu pucanja kore, takve rane je dobro očistiti od trule kore sve do zdravog tkiva i zatim premazati gustom otopinom modre galice. Naknadno premazivanje voćarskim voskom pomoći će zacjeljivanju.

 

Čuvanje jabuka nakon berbe

 

Ovogodišnja berba jabuka dobrim je dijelom završena, a beru se još samo kasne sorte poput Granny Smith, Pink Lady, Fuji i Braeburn. Nakon što ste svoje plodove ubrali u optimalnom stanju zrelosti (tzv. tehnološka zrelost) treba ih pravilno uskladištiti kako bi što dulje očuvali kvalitetu. Pored održavanja optimalne temperature i vlažnosti u skladištu (podrumu) za čuvanje plodova od neophodne je važnosti sadržaj kalcija. U nedostatku kalcija plodovi brzo propadaju čak i kad su zadovoljeni uvjeti skladištenja. Kako biste svojim jabukama osigurali dovoljnu količinu kalcija, potrebno je plodove nakon berbe potopiti u otopinu bogatu kalcijem. Stoga ovdje prenosimo recept za pripremu takve otopine objavljen u emisiji „Vikend u voćnjaku“ na Radiju Sljeme (88,1 MHz).

 

Za pripremu otopine potrebno je:

10 litara vode

0,4 kg kalcijeva klorida

20 g vinobrana

10 ml ovlaživača (Chromovit, Radovit)

 

            Jabuke se potope u otopinu na nekoliko minuta (plivaju jer su lakše od vode pa ih je dobro potisnuti prema dolje) i zatim bez brisanja poslože u letvaricu. Uloga vinobrana je da s kožice ploda ukloni gljivice koje uzrokuju truljenje. Ovlaživač uklanja masno-voštanu prevlaku s ploda i omogućava bolje prianjanje otopine. Priprema otopine je jednostavna, a sastojci su jeftini. U uskladištenim jabukama škrob vrlo polagano prelazi u šećer odnosno jabuke postupno prelaze iz tehnološke u užitnu zrelost, kad su najbolje za jelo. I savjet za kraj. Jabuke ne pokrivajte ako ne želite da prebrzo dozriju. Najbolje je da ih posložite u jednom sloju. Ovako uskladištene jabuke mogu se očuvati više mjeseci, pa i do idućeg ljeta ukoliko imate dobar podrum. Povremeno ih je dobro poprskati vodom da se ne isuše.

Dobar tek.

 

Krešimir Matanović, Udruga ViVA Zagreb

 

Uzgoj aronije i brusnice

 

Većina rasadnika na području grada Zagreba u svojoj ponudi ima i kontejnirane sadnice aronije i brusnice.

U prodaji se već sada (jesen 2008.) mogu naći kontejnirane višegodišnje sadnice aronija po cijeni od stotinjak kuna, a brusnice će se prodavati na proljeće.

 

    Crnoplodna aronija (Aronia melanocarpa) je listopadni grm porijeklom iz Sjeverne Amerike. Ta ljekovita biljka, koju svrstavamo u skupinu jagodičastog voća, zbog svoje otpornosti na mraz i na niske zimske temperature, zove se još i Sibirska borovnica. Ova inače vrlo dekorativna biljka cvate predivnim bijelim cvjetovima krajem svibnja, a plodovi dozrijevaju u rujnu i budući da ne opadaju s biljke i ne kvare se, berbu je moguće razvući na dva mjeseca. Iako se mogu jesti sirove, zbog svog tipičnog trpko-slatkog okusa nisu za svačije nepce pa se najčešće prerađuju u sokove, pekmeze, likere i slično. Aronija je prilično nezahtjevna, uspijeva i u manje plodnom tlu, koje ipak ne smije biti previše kamenito ili močvarno. Pogodna je i za manje vrtove jer doseže maksimalnu visinu od 2 m. Glavna njega sastoji se u redovnom pljevljenju i malčiranju, uz odgovarajuću gnojidbu i primjerenu vlažnost. Orezuje se po potrebi, tj. kad se koja grana izrodi i da se osigura pomlađivanje. Za sada je otporna na bolesti i štetnike, pa je ne treba prskati. Budući da se prodaju kontejnirane sadnice, saditi možete i u jesen i na proljeće, inače uvijek preporučujemo jesensku sadnju. Iskopajte jamu 60x60x60 cm, na dno stavite drenažni sloj šljunka, zatim sloj fine sipke zemlje, na nju rasporedite korijen, prekrijte ga slojem zemlje, zatim stavite sloj dozrelog stajskog gnoja, pazeći da ne dodiruje sadnicu i konačno do kraja zatrpajte ostatkom zemlje. Na kraju obavezno zalijte. Aronija se razmnožava reznicama.

 

    Europska brusnica ( Vaccinium vitis-idaea ) je zimzeleni do 25 cm visok pokrivač tla. Budući da voli humusno, kiselo tlo ( pH 4-5 ) kod sadnje je potrebno dodati kiseli treset. Biljke se sade na 30 cm razmaka u redu ako je razmak između redova 90 cm, odnosno na 25 cm razmaka u redu ako je razmak između redova 100 cm. Jarak treba biti 20-25 cm dubok. Između redova treba kositi i malčirati iglicama bora, kiselim tresetom ili piljevinom. Brusnica pušta izdanke i na taj se način sama dalje širi-razmnožava. Kad se neki izdanak „primi“ u zemlji možete ge odvojiti do matične biljke i zasaditi na drugo mjesto.

 

Američka brusnica (Vaccinium macrocarpon) je veća i robusnija od europske, ima krupnije plodove, a izdanci joj dosegnu čak 1-2 m, na njima su bočni izdanci do 20 cm dugi, a na njima su smješteni cvatovi, odnosno plodovi. Sadi se isto kao i europska brusnica, ali na veći razmak kako bi bilo dovoljno mjesta za 1-2 m duge izdanke koje puštamo da slobodno idu po tlu. Za suše treba redovno zalijevati i malčirati. Razmnožava se kao i europska brusnica. I vi možete izdanke djelomično zatrpati, a kad se nakon par mjeseci zakorijene odvojite ih od matične biljke i posadite na novo mjesto. Najčešća greška kod sadnje brusnica je sadnja u „običnu“zemlju, a malo veći početni trošak zbog kupnje kiselog treseta kasnije će se višestruko isplatiti. Borovnice cvatu dva puta, u 5/6 mjesecu i 7/8 mjesecu, a dozrijevaju u 7. i u 9/10 mjesecu kad je i glavna sezona berbe.

 

Martina  Matanović, Udruga ViVA Zagreb

 

Na vrh